Sve započinje s prvim korakom ...

Jeruzalemski put je najduže svjetsko hodočašće i međunarodna ruta mira i kulture!

Jeruzalemski put povezuje religije i narode u jedinstvenom mirovnom projektu.

Jeruzalemski put zalaže se za uzajamno priznavanje i toleranciju.

Ljubav, najjača sila u svemiru, prodire, osvjetljava sve i gradi mostove između svih ljudi!

 

Hodočašće stvara otvorenost za susrete, smanjuje predrasude i strahove i jača povjerenje - osnovno povjerenje! Pretpostavljene granice između naroda i religija mogu premostiti pojedini ljudi u ljubavi i uzajamnom poštovanju.

Pilgerende und ihre Geschichten

Maria & Peter

Als wir uns am 1. Juli 2019 von Bern auf den Weg nach Jerusalem machten, hatten wir keine Ahnung, was uns erwarten würde. Unterwegs haben wir gelernt, dass Pilgern nicht bedeutet, vorgezeichnete Wege zu gehen, sondern Wege zu suchen, um ans Ziel zu kommen. Wer eine malerische Vorstellung hat, wie man als Paar eine solche Reise unternimmt, dem sei gesagt, dass es weit weniger romantisch ist, als man es erwarten würde. Das Lauftempo, die Häufigkeit der Pausen, die Unterkünfte, die Kraft und das Interesse an den Kirchen und Moscheen am Wegesrand; in vielem waren unsere Bedürfnisse unterschiedlich. Da man sich auf einer gemeinsamen Pilgerreise nicht aus dem Weg gehen kann, mussten wir Lösungen finden. 

 

Je weiter wir uns von der Schweiz und dem uns bekannten Europa entfernten, desto mehr konnten wir uns auf das Unbekannte einlassen. Der Balkan mit seinen rauen Landschaften und den unterschiedlichen Kulturen auf engstem Raum hat uns gezeigt, wie vielfältig menschliche Zuneigung ausgedrückt wird. Zwischen all den Grenzen (auch religiösen) und der Freundlichkeit der Menschen hat sich ein Gedanke verankert: Egal, wo wir sind, wir sind willkommen und aufgehoben.

 

Zwischen antiken Ruinen, lieblichen Küstengebieten und schneebedeckten Bergen sind wir auf unserem längsten Teilstück durch die Türkei immer wieder leibhaftigen Engeln begegnet. Sie halfen uns in größter Not beim Übersetzen, schmuggelten uns an Polizeikontrollen durch, brachten uns aus der Pampa in die nächste Stadt oder öffneten uns die Türen ihrer Häuser. Jedes Land hat seine eigene Sprache. Nicht nur im wörtlichen Sinne, sondern auch im Ausdruck von Zuneigung und Liebe. Wir haben gesehen, dass Liebe überall ist, auch wenn sie in jedem Land eine andere Form annimmt. 

 

So haben wir auf unserer Pilgerreise nach Jerusalem nicht nur gesucht, sondern auch gefunden. Über Jordanien und Palästina sind wir schließlich in Jerusalem angekommen. Ganz anders, als wir es uns erhofft hatten. 

 

Naš blog erzählt von der Reise.

Peter auf Instagrama.

 


Toni

Der Schweizer Toni lernte die Koreanerin Hyan 1989 in Jerusalem znati. Dvoje kršćana brzo su osjetili duboku povezanost i vjenčali se. Toni je uvijek volio planinarenje. Kad je njegova voljena supruga umrla 2020., Toni je krenuo na Jeruzalemski put do Svetog grada kako bi se prisjetio Hyana i lijepih godina koje su proveli zajedno. Dok je još radio, hodočastio je u etapama tijekom svog odmora 2021. od Le-Puy-en-Veleya do Santiaga di Compostela, 2022. od Švicarske do Turske i 2023. od Turske do Jeruzalema. Iz poštovanja prema stanovništvu izostavio je potresno područje u Turskoj i ratom razorenoj Siriji. Stekao je osnovni vokabular jezika posebno za srpski i turski put. Toni je svakodnevno komunicirao sa suprugom koja ga je pratila na svakom koraku iz druge dimenzije. Preplavljen zahvalnošću, Toni je stigao u Jeruzalem u proljeće 2023. s Hyanom u srcu. S odlaskom u mirovinu Toni je sada hobi na duge staze. Hoda azijskim hodočasničkim rutama u Japanu, Tajvanu i Koreji. Hyan je uvijek tu. Toni kaže da mu je danas odlično i zahvalan je na darovima koje je dobio s Hyanom i miru na Jeruzalemskom putu. 

 


Alex

Prije 2 godine krenuo sam na planinarenje koje mi je promijenilo život. Imao sam sreću hodati Jeruzalemskim putem od Le Puy-en-Velaya u Francuskoj pa sve do Jeruzalema. Tijekom ovog 14-mjesečnog hodočašća doživio sam strah, ljutnju i usamljenost. Ali najvažnija je bila ljubav stranaca, stranaca koji su bili voljni pomoći mi oko hrane ili kreveta. Put me vodio kroz razne zemlje. Otkrio sam različite kulture, upoznao mnogo ljudi i otkrio "blago": Ljudi su ljubazni i puni ljubavi, bez obzira odakle dolaze ili kojoj vjeri pripadaju. Kad dođeš u selo, gladan, žedan i umoran, uvijek nađeš toplo srce i divnu dušu da ti pomogne. To je ono što čini tako sjajno planinarenje mogućim. ostalo. Također sam posjetio mnoga sveta mjesta na Jeruzalemskom putu i to je bio blagoslov. Svaki dan kad sam planinario, mogao sam ojačati svoju vjeru u nešto veće. Unutarnji mir dolazio je iz dana u dan, povjerenje i pouzdanje u život postajali su sve jači. To je ljepota hodočašća. Upoznajem sebe na način koji nikad prije nisam doživio. Planinarenje je ljekovito Kažem i nadam se da svi imaju ovo iskustvo. Kontaktirajte me sa svim pitanjima, ako trebate informacije ili samo želite razgovarati o putu!


Facebook: Alex Lafon / Vidite e-poštu, WhatsApp i fotografije JERUSALIMSKI PUT 


Claudia

„Ich bin nach Jerusalem gegangen.“

 

Immer, wenn ich diesen Satz ausspreche oder denke, wenn ich davon träume, ist alles sofort wieder da. 5200 km, einmal 4 Monate (2022) und einmal 3,5 Monate (2023), haben mich von meiner Heimatstadt Koblenz/Rhein zum geographischen Ziel des Jerusalemwegs gebracht. Aber tatsächlich war es ja wieder einmal der Weg selbst, den ich als das Ziel erfahren habe und der mich überreich beschenkt hat: Der Aufbruch ins Unbekannte, die Freiheit, die unglaubliche Güte der Menschen am Wegesrand, die Schönheit und Vielfalt der Natur, die unzähligen historischen Stätten, die ungestörte Zeit mit Gott, das Entdecken biblischer Orte, die Grundhaltung tiefer Dankbarkeit, die neuen Lektionen in Sachen Selbstannahme, die tägliche Ambivalenz von Ereignissen und Situationen und die eine Aufgabe „Trag‘ Frieden in jedes Haus!“ sind darove koje mi je Jeruzalemski put dao.

 

„Ich weiß ja nicht, was es ist, aber Du strahlst so!“ haben die Leute, die meine Nähe gesucht haben, ganz oft gesagt. Es müssen Erfüllung und Freude gewesen sein, die aus mir förmlich übergelaufen sind. Von Herzen DANKE an Johannes Aschauer für seine unermüdliche Arbeit und seine Hilfe im rechten Moment. Auch poklon! Što ostaci? Puno prijenosa u svakodnevni život, promjena, mirovnog rada i svakodnevne molitve u hodu: Čuvaj me Bože, vjerujem ti, Ti mi pokazuješ put u život. U tebi je radost, radosti u izobilju.”

 

Facebook: Claudia Schilde / Instagram: claudia.schilde



Estelle und Charlene

Umrijeti zwei Freundinnen lernten sich 2021 auf dem Weg nach Compostela kennen. Es ist mit Sicherheit dieser Weg, auf dem unser Projekt, zu Fuß nach Jerusalem zu gehen, geboren wurde. Zwei Jahre später, am 10. April 2023, verlassen wir Paris für eine neunmonatige Reise ins Heilige Land. Jeder von uns geht aus persönlichen Gründen, wir gehen für den Frieden in der Welt, aber auch für den Frieden in uns selbst. Wir gehen, um andere Länder, andere Kulturen, andere Traditionen zu entdecken. Wir machen eine Bettelpilgerfahrt, das heißt, wir haben kein Geld, weder für Essen noch für Unterkunft. Wir haben uns entschieden, auf die Vorsehung zu vertrauen, weil wir an das Leben glauben. Eine heilige Herausforderung, die Anpassung, Geduld und Demut erfordert. Wir verfolgen auch einen humanitären Ansatz, denn wir haben einen eigenen Verein mit dem Namen „Ein bisschen näher an den Sternen“ gegründet. Wir sammeln Geld, damit wir es nach unserer Ankunft in Jerusalem an drei verschiedene Vereinsbereiche spenden können. Dieses Geld wird bei Bedarf auch zur Finanzierung unserer Reise verwendet. Dieser Weg ist der Weg unseres Lebens. Wir sagen gerne, dass wir gemeinsam den Sternen ein Stück näher kommen und dass unser Weg Ihr Weg ist. Aus seinen Gründen teilen wir unseren Weg gerne über verschiedene soziale Netzwerke. Unterstützen Sie uns bitte über unsere online Spenenaktion: Otvori ovdje

Instagram: unpeu_pluspredesetoiles / YouTube: Otvori vezu / Facebook: Estelle Charlene


Gustav

Gustav startete den Jerusalem Way am Beginn in Finisterre / Spanien. Hallo, ich komme aus Österreich, Kärnten, und lebe derzeit in Zürich; ich war 40 Jahre im Bankgeschäft tätig; seit Herbst 2017 zählt die berufliche Laufbahn zu meiner Vergangenheit. 2018 wanderte ich in 5 Monaten ca. 4.000 km von Klagenfurt über Wien nach Santiago de Compostela. 2019 reiste ich 10 Monate durch ganz Südamerika, Neuseeland und Südostasien. 2020 PilgerWanderung ca. 7.500 km von Santiago de Compostela nach Jerusalem, nach 900 km wegen Corona abgebrochen. 2021 zu Fuß von Salzburg über die Alpen nach Triest: circa 500 km, 25.000 m nach oben, 25.000 m nach unten… und jetzt seit 15.März 2023 die Fortsetzung meiner Pilgerung nach Jerusalem von Pamplona in Spanien, wo ich vor 3 Jahren wegen der Pandemie gestoppt wurde. Jetzt bin ich seit 127 Tagen und 3.400 km unterwegs am Jerusalem Way und hab noch ca. 3.500 km vor mir. Fasciniran sam upoznavanjem ljudi iz drugih kultura i do sada sam imao sjajno iskustvo u svim zemljama kojim sam lutao, napravio; spremnost na pomoć, gostoprimstvo i toplina koju sam primio od ljudi u ovim zemljama je jedinstvena. Kako je sve počelo: U ljeto 2013. pješačio sam klasičnim Putem svetog Jakova preko Pirineja do Santiaga. To je bilo oko 830 km, za što mi je trebalo 28 dana hoda. Tada sam skoro morao odustati od ovog planinarenja nakon 300 km u Burgosu zbog ozljede. Ali stvari su ispale drugačije: Amerikanac kojeg sam upoznao na Caminu ponovno me u petominutnom razgovoru potpuno motivirao, tako da više nije bilo znakova odustajanja, jer mi je taj Amerikanac, po imenu John, dao ključne savjete kako učini to. Mogu staviti svoju ozljedu pod kontrolu. Samo zbog njegove motivacije i susreta s njim stigao sam u Santiago. Ovaj Camino 5. je za mene promijenio mnogo toga. Kad sam došao kući sve sam ispitao; Ovdje živimo luksuzno, imamo sve, a na Jakovljevom putu radila sam samo pet stvari dnevno: planinarila, jela, pila, navečer oprala rublje i spavala. Trebalo mi je desetak dana dok nisam ponovno mogao uroniti u svoj uredski svakodnevni život. Tako je već tada nastala ideja da ponovno krenem na Jakovljev put, počevši od Koruške, ali tek u vrijeme kad sam završio svoju profesionalnu djelatnost. Željela sam ponovno doživjeti taj sjajan osjećaj, a da nakon toga ne moram imati sastanak ili se vratiti u svoj ured. Proljeće 2013. bilo je dobro vrijeme za početak ovog projekta. Prvotno sam htio pokrenuti Put svetog Jakova iz Koruške. Za vrijeme odmora godinu dana ranije u Salzburgu sam ispred jedne gostionice vidio tablu s “hodočasničkim jelovnikom”. Kad sam se raspitivao o tome, rečeno mi je da ovdje prolazi austrijski Jakovljev put. Nakon istraživanja po internetu, promijenio sam plan i htio sam propješačiti cijelim austrijskim putem svetog Jakova, preko Švicarske, preko Francuske do Santiaga. A budući da Put svetog Jakova treba započeti na kućnom pragu, na kraju sam se odlučio pješačiti od Klagenfurta do Beča. Stigavši ​​u Finisterre nakon 2018 dana i 145 km, sjetio sam se hodočašća Johannesa Aschauera i Davida Zwillinga iz Austrije u Jeruzalem 4.000. godine... i ta mi se misao zadržala dok se nije razvila u konkretan plan.

 

Facebook: Gustav Stangl / Blog: www.experimentalpaths.com / YouTube: Otvori vezu


Rose marie

Nakon intenzivne faze mog života, hitno mi je trebao odmor da se razbistrim. Najbolje se snalazim kada imam vremena za sebe i lutanje kroz prirodu. U siječnju 2023. pročitao sam objavu na Facebooku o Jeruzalemskom putu i dobio sam žestoko lupanje srca i naježio sam se. Jordansko-jeruzalemska noga me zvala. Usred lonca za taljenje religija, gdje su sveta mjesta, tamo sam želio otići. Kao što je poznato, naježiti se ne lažu, a ipak su strahovi i sumnje prerasli u čudovišta i dali mi besane noći. Što želiš sama kao žena na Orijentu? Imate li ih još uvijek sve? Ali odolite jednom pozivu! GPS i zajednica Jerusalemway dali su mi smjernice i podršku kada sam skrenuo s puta ili izgubio samopouzdanje. Činjenica da su druge žene same hodale stazom prije mene razveselila me kad su se pojavili strahovi. Nikad nisam bio u opasnosti. Jedino sam se morao čuvati pasa na otvorenom, a razbolio sam se dva puta. Svejedno sam nastavio. Neočekivana pomoć i gostoprimstvo na putu učvrstili su moje povjerenje u život. "Ti si druga žena", kažu obitelj i prijatelji od mog povratka. Da, tako je. Nisam samo stigao na odredište Jeruzalem. Ali i u meni. Pronašla sam duboki unutarnji mir, izgubljenu vezu sa stvorenim i posvuda ljude koji su otvorili svoja srca i svoje domove. Jeruzalemski put doista je put mira.

Putnički blog: Otvori vezu / YouTube: Otvori vezu


Sigrid

Ich bin Pilgerbegleiterin und Streckenpatin der „Via Romea“ und wohne in Stade (Deutschland). Nach dem Jakobsweg bin ich ab 2009 zusammen mit meiner Freundin aus Mainz in Etappen von Stade über Mainz nach Rom gepilgert. Von dort machte ich mich allein auf den Weg nach Jerusalem. Über die „Via Francigena del Sud“ und die „Via Egnatia“ erreichte ich schließlich 2019 Albanien und Nordmazedonien. Nun ist der Flug nach Skopje in Nordmazedonien gebucht und ich werde im September 2023 meine Pilgerreise erstmalig auf dem “Jerusalemweg“ fortsetzen. Schon jetzt finde ich die persönliche Unterstützung durch Johannes und die Kontakte zu anderen Pilgern sehr angenehm und hilfreich.

 

Facebook: Sigrid Strueber | E-mail: info@sigrid-strueber.de | WhatsApp: +49 170 402088


Johann

prije 10 godina (u 63. godini) Hodočastio sam u komadu od St. Wolfganga u Gornjoj Bavarskoj (Njemačka) do Jeruzalema. Nikad prije nisam išao na hodočašće ili planinarenje dulje od jednog dana. Moje jeruzalemsko hodočašće pokrenuto je na Uskrs 2012. televizijskom reportažom „Pješice u Jeruzalem“. Riječ je bila o hodočašću Johannesa Aschauera, Davida Zwillinga i Otta Bessera. Moje hodočašće bilo je pod motom za mir, vjersko i međunarodno razumijevanje. U isto vrijeme ljudi su mogli donirati Bethlehem Baby Hospital (2.600 i 1.000 eura) i hospiciju u Erdingu. Građani su mi dali i 80 molitvenih zamolbi. Počeo sam na Duhove 2013. s blagoslovom s oko 150 ljudi i s katoličkim, protestantskim i muslimanskim klerom u župnoj crkvi moje rodne župe. Bio sam prvi hodočasnik koji je stazu označio bedžom goluba mira. Također sam bio prvi hodočasnik Jeruzalemskog puta koji je dobio prvu hodočasničku propusnicu Jeruzalemskog puta. Ovo je potpisao kardinal Schönborn u Beču i dao mi ga. Budući da se također radilo o međunarodnom razumijevanju, bio sam prvi hodočasnik Jeruzalemskog puta koji je zazvonio zvonom mira u UN-ovom gradu Beču. Johannes Aschauer organizirao je oboje i omogućio ih. Sam sam hodočastio oko 80% rute. Tako sam mogao vrlo intenzivno doživjeti stazu, prirodu, ljude itd. i doživjeti veliku ekspanziju svog srca. Osobito u Turskoj i Izraelu imao sam prekrasne vjerske susrete, što je bilo jako dobro za međusobno razumijevanje. Molio sam psalam 23 "Gospodin je pastir moj" svaki dan na putu. za upućene molitvene prošnje i zahvalnu molitvu „Hvala ti, Bože, što si mi svjetlo i spasenje i snaga moga života.“ Za mene je jedino moguće odredište bio Jeruzalem. Bio sam tamo 17 puta prije i imao sam vrlo blizak odnos s ovim gradom i biblijskom zemljom. Drugi vjerski ciljevi za mene ne bi bili opcija. Sada sam postao planinar u prirodi. Od tada sam hodočastio Wolfgangwegom od Regensburga do St. Wolfganga u Salzkammergutu i nekoliko drugih dužih ruta. Najbolju podršku na svom jeruzalemskom putu dobio sam od Johannesa Aschauera i dijelom od Davida Zwillinga i Otta Klara. Hvala vam puno na tome.

 

Facebook: Johann Grasser | E-mail: johann.grasser@web.de | WhatsApp: +49 151 50487353